BLOG
Prije nekoliko godina otputovala sam u Indiju, točnije rečeno u Dharamsalu gdje je sjedište Tibetanske vlade u egzilu. Cilj mi je bio obaviti niz intervjua s političkim i vjerskim čelnicima, bitnih za moje tadašnje istraživanje. U predahu od istraživanja posjetila sam i nekoliko predavanja uvaženih tibetanskih lama.

Promišljanja o ekonomiji sa vrhova Himalaje

Čekajući tako da predavanje počne, mi polaznici sjedili smo u vrtu, neki pijući legendarni čaj sa punomasnim mlijekom i đumbirom, neki naprosto čavrljajući o svemu i svačemu. Kao novo lice na predavanju, pitali su me čime se bavim. Kada sam rekla da sam ekonomist i menadžer, osjetila sam kako su se neki polaznici počeli meškoljiti, a onda je jedna od njih rekla: „Economists and businesspeople are the root of all evil.“ U prvi mah učinilo mi se to prilično brutalnom konstatacijom, i dobila sam želju reći da nismo mi svi takvi, to jest da je velika većina poslovnih ljudi poštena i moralna. No, bilo je to vrijeme kada su svijetom odjekivale afere poput Enrona, World Coma i ostalih globalnih prevaranata koji su radi vlastite pohlepe upropastili dobre biznise te nanijeli zlo tisućama zaposlenika i desecima tisuća kolateralnih žrtava zvanih mali čovjek. Možda sam i mogla nešto odgovoriti, no iskreno, nije bilo niti previše važno, a i shvatila sam onu staru da je percepcija realnost, pa govorila ja ili ne govorila, djela drugih su rekla previše o svima nama u biznisu.

Nama ekonomistima i poslovnjacima ne pomaže ni činjenica da je u nepunih 10 godina ljudska pohlepa izazvala financijsku krizu svjetskih razmjera te dovela primjerice do zagađenja tisuća kilometara oceana, uništenja flore i faune i opet na kraju ekonomske žrtve u vidu malog čovjeka koji je izgubio posao i prihode za život.

No, činjenica je da je ekonomija život. Velika većina stvari koju radimo u životu ima veze sa nekim ekonomskim pojmom, međutim mi ekonomisti uglavnom se poznajemo po tome da zagovaramo maksimizaciju profita, smatramo da je ekonomski čovjek savršeno racionalan i teži samo ispunjenju svojih interesa.

Možda sam toj polaznici mogla odgovoriti da su povijesno gledajući, jedni od najbolje organiziranih ekonomskih sistema (od kojih bi mnoge današnje tvrtke mogle itekako puno naučiti!) bili upravo budistički samostani. Neki od njih su bili tako sofisticirani da su izdavali svoj novac i imali uspostavljen bankarski sustav unutar svojih zidina. Bili su to sustavi od kojih su neki dnevno trebali prehraniti više tisuća redovnika, a do savršenstva su doveli princip upravljanja zalihama, nabavu, ali i efikasno korištenje oskudnih resursa, primjerice stočnog fonda i zemlje. Uz novčarski sustav, mnogi od njih su imali niz malih poduzetničkih poduhvata kojima su uzdržavali samostan, ne oviseći isključivo o donacijama bogatih i manje bogatih sponzora. Ne čudi stoga što je upravo ekonomija budističkih samostana jedna od znanstvenih niša koja je vrlo interesantna za multidisciplinarno proučavanje.

Takva proučavanja i mnoga druga koja želim dotaknuti u ovom blogu dokazuju da je ekonomija 21. stoljeća zaista disciplina bez granica, koja je profitirala od svojeg multidisciplinarog povezivanja za primjerice psihologijom, poviješću, filozofijom pa čak i religijskim znanostima. Kroz nadolazeće mjesece pisat ću upravo o takvoj ekonomiji – onoj koja se je približila stvarnom i kompleksnom životu više od puke neo-liberalne doktrine.

mr. sc. Ratka Jurković

www.svanconsulting.com