Živimo u VUCA svijetu, globalnom svijetu obilježenom nepostojanošću (volatility), neizvjesnošću (uncertainty), složenošću (complexity) i neodređenošću (ambiguity). Razvoj umjetne inteligencije i tehnoloških inovacija brži je nego ikad prije. Samo je mijena stalna, ali dinamika i smjerovi promjena nepredvidljivi su zbog niza varijabli koje na njih utječu, što dovodi do zabune između uzroka i posljedica.

Kako bi poduzetnik ostao konkurentan, pa i kako bi poduzeće uopće opstalo, potrebna je korjenita promjena načina upravljanja. Rukovoditelji ponovno moraju postati vođe, vođe koji se ne bave sitnicama, koji vjeruju i povjeravaju. Tvrtke moraju ulagati mnogo i brzo u nove vještine upravljanja i svoje ljude, posebice kako bi potaknule agilnost učenja. U tom procesu vođe daju viziju, snagu i strategiju za stvaranje prilika uz hrabar i fleksibilan pristup. Upravljanje kadrovima proaktivan je sparing partner u poslovanju koji podržava taj proces s ciljem uvođenja i razvoja novih alata te izbacivanja starih. Zaposlenici se moraju razvijati na način da preuzmu uzde svoje budućnosti, uz pomoć rukovodstva i kadrovske službe. Ključne su riječi transparentnost, otvorena komunikacija i suradnja.

Kultura straha kao načelo vođenja
Rukovoditelji koji žele kontrolirati sve i ništa ne prepuštati svojim ljudima. Rukovoditelji čije se upravljanje zasniva na strahu. I koji su ponosni što su učinkovito strukturirali organizaciju i što se odjelom djelotvorno upravlja. I koji ponekad znaju reći da „svi koračaju u istom smjeru“. No posljedica takvog diktatorskog pristupa jest da svi koračaju prema prvom izlazu i gledaju kako da čim prije pobjegnu. Nažalost, ovo nije pretjerivanje jer u mnogim organizacijama radi se o ružnoj stvarnosti.

Rukovoditelji ili vođe
Takvi rukovoditelji često sami sebe smatraju velikim vođama. Međutim, prema Ralphu Naberu, bit je vodstva stvarati nove vođe, a ne sljedbenike. Vođe stvaraju nova gledišta. Vođe stvaraju prilike i jačaju kvalitete svojih ljudi. Vođe stvaraju pozitivnu atmosferu, dobre rezultate te zabavu i radost u radnom okruženju. U organizacijama s diktatorskim rukovoditeljima i složenim procedurama zaposlenici se ne mogu pozitivno razvijati. Oni uče slijediti pravila, uče da njihove vlastite inicijative nisu poželjne, uče da se razmišljanje izvan uobičajenih okvira ne cijeni i uče da su pravila tvrtke svetinja. Radi kao rob i drži jezik za zubima – to je pravilo.

Sve počinje još u školi
Nije iznenađujuće da stvari često tako funkcioniraju. Već u školi počinjemo učiti da moramo raditi što učitelj kaže. Učimo da postoji samo jedan prihvatljiv odgovor i da se nalazi u učiteljevoj „knjizi odgovora“. I da samo
učitelj smije pogledati u tu knjigu. U školi učimo da moramo koristiti alate za ono za što su napravljeni. Olovka je olovka i njome se može samo pisati i oštriti je samo s jedne strane. Spajalica se može koristiti samo za spajanje listova papira. PS/SM

Autor teksta: John Lodder

Izvor: Poslovni savjetnik br. 150

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu