Franšizni poslovni model u svijetu  vrlo je razvijen i smatra se poslovnim sektorom otpornim na krizu, s obzirom da je i u  doba krize ovaj sektor poslovanja potvrdio svoj rast.  Tri su kategorije poduzetnika koji mogu profitirati od ovog načina poslovanja.

Pozitivno propitivanje (Appreciative Inquiry) pristup je koji smo se počeli baviti u prošlom nastavku, a svrha mu je usavršavanje i promjena na osobnoj razini i na razini tvrtke. Ovoga puta bavit ćemo se fazama i principima Pozitivnog propitkivanja te vidjeti zašto ono funkcionira.
Faze procesa Pozitivnog propitivanja
1. Izbor pozitivne teme

Centar za management i savjetovanje, izdavač poslovnih časopisa u tiskanom i web izdanju, Poslovni savjetnik, Udruga.hr i Propisi.hr osmu godinu za redom obnovio je međunarodno priznate certifikate upravljanja kvalitetom ISO 9001 i certifikat za upravljanje zaštitom okoliša ISO 14001. Certifikaciju je radila Adria norma. Spomenuti certifikati vrijede za izdavaštvo, poslovno savjetovanje i organizaciju konferencija.

400 SUDIONIKA VEĆ JE REZERVIRALO SVOJE MJESTO!

Edukacija i razvoj zaposlenika su važan faktor dugoročne profitabilnosti, to svi znamo, barem u teoriji. Kad zaposlite i uspijete zadržati "dobre" radnike, mudro je i investirati u njihov razvoj, što izravno utječe na profitabilnost tvrtke.

Uz to, i sami radnici svoj osobni razvoj postavljaju visoko na ljestvicu prioriteta, kao što dokazuju brojna provedena istraživanja o zadovoljstvu radnika ili najboljim poslodavcima u Hrvatskoj.

Kradljivci ideja obično su ljudi koji žele napredovati ili ostvariti neke druge pogodnosti na poslu, ali preko tuđih leđa. Neki kradljivci su samo izvori informacija nadređenima. Na udaru kradljivaca najčešće su nedovoljno moćni ljudi s velikim potencijalima u tvrtkama, poput mlađih zaposlenika, pripravnika, tajnica.

Ljudi svoj uspjeh mjere obično u usporedbi s drugima, ali pravi je uspjeh zapravo ono što postignu vlastitim potencijalom, to kako ga razvijaju i usavršavaju, i koliko je povezan s njihovim osobnim ciljevima. Uspjeh je putovanje. On nije toliko proizvod posjedovanja neobičnih nadarenosti i sposobnosti, nego učenja kako te darove i sposobnosti valja iskoristiti. Nije riječ o tome da radimo nešto neobično, već da nešto obično radimo neobično dobro.

Da bi se napravila razlika između društveno prihvatljivog smijeha i zabave i onog prostačkog, humanistički su filozofi usvojili pojam humora, ali su mu značenje ograničili samo na tolerantno i dobrohotno zabavljanje na račun ljudske, dakle i svoje vlastite, nesavršenosti samoga sebe ne treba shvaćati preozbiljno i treba se moći (na)smijati i samome sebi). Ljude koji su se znali šaliti na takav dobronamjeran, neneprijateljski, filozofski način, smatrali su otmjenima – za razliku od onih koji su se bezobrazno smijali na račun drugih, bili ironični i sarkastični.